Za početak - IPv4 i IPv6
Internet Protocol (IP) je prvi put upotrijebljen 1970. godine da bi se povezalo nekoliko akademskih računala u mrežu. Danas je IP postao standard za male mreže računala kao i za veliku svjetsku mrežu - Internet. Svi mrežni uređaji koje koristimo rade na ovom protokolu.
IPv4 adresa se sastoji od 32 bita, tj. 4 bajta. Ljudi koriste decimalni oblik ove adrese za zapisivanje zbog lakšeg i ugodnijeg rada. Ovako zapisana IP adresa se odvaja točkama između svakoga bajta. Pogledajmo jedan primjer IP adrese v4.
00001010 00000000 00000000 00000001
10.0.0.1
Zbog toga što svaki bajt ima 8 bita, svaki dio IP adrese može imati vrijednost od 0 do 255. Znači da IP adresa ide od najmanje 0.0.0.0 do 255.255.255.255. Svako računalo koje je spojeno na mrežu mora imati jedinstvenu IP adresu. U današnje vrijeme taj broj IP adresa je posao nedostatan za sva računala u svijetu. Rješenje je bilo uvesti grupe IP adresa kao što su A, B, C i D grupa.
To nije u potpunosti riješilo problem pa su neka sveučilišta počela sa razvojem i standardizacijom nove verzije IP protokola.
IPv6 adresa je predstavljena sa 16 bajtova odnosno 128 bitova. Ovo je u potpunosti riješilo problem nedostatka IP adresa na globalnoj mreži. Oblik ove adrese izgleda ovako:
hh8h:h4hh:h67h:h25h:h22h:hhh3:hhh3:hhh3
Pogledajmo razliku u zapisu adresa. Kao prvo, bajtovi se pišu u parovima. Svaki bajt je predstavljen heksadecimalnim zapisom. Parovi bajtova su odvojeni dvotočkom, a ne točkom kao u IPv4. Mnogo IPv6 adresa je samo prošireni oblik IPv4 adrese. Stoga postoji zapis koji "povezuje" ove dvije vrste adresa.
hh8h:h4hh:h67h:h25h:h22h:hhh3:10.0.0.1
Ako ste naučili nešto novo napišite jedan komentar podrške.
Hvala!
| Autor: Vedran | Datum objave: 06.02.2008 |
KOMENTARI:
Nema još ni jednog komentara.Samo registrirani korisnici mogu komentirati.