WLAN tehnologije

Bežične mreže koriste radio valove za povezivanje i prijenos podataka. Žice su zamijenjene zrakom kojim se šire radio valovi. Sve ove mreže zahtijevaju dvosmjerne uređaje, tj. uređaje koji mogu primati i odašiljati signale. Skraćeni naziv za ove mreže je WLAN, tj. Wireless Local Area Network. U ovom uvodu upoznat ćemo se sa tehnologijama koje se sada koriste u ovim mrežama, tj. standardima koji su u upotrebi. Najpoznatiji standardi koji su doneseni od strane IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers) su standardi pod zajedničkim imenom 802.11. Svaki od ovih standarda ima svoju brzinu i udaljenost te ograničenja pod kojima radi. Pa krenimo redom.

802.11a

Originalni 802.11 standard je donesen 1997. godine od strane IEEE. Ovaj standard nije ušao u svakodnevnu upotrebu jer je maksimalna brzina prijenosa bila samo 2Mbps. Do 1999. godine donesena su još dva standarda i to 802.11a i 802.11b. 802.11a ima brzinu prijenosa od 54Mbps i radi na frekvencijama od 5GHz. Pošto radi na frekvencijama veæim od frekvencija na kojima radi 802.11b domet mu je oko 20 metara te su uređaji za njega puno skuplji. Problem kod ovoga standarda je i jako slab prolaz signala kroz čvrste površine koje se nalaze na putu signalu kao što su zidovi. Iako je brzina bila prednost, ove mane su bile presudne da 802.11b standard postane prvi široko korišteni standard u svijetu.

802.11b

Ovaj standard ima brzinu prijenosa od samo 11Mbps. Domet unutar zatvorenog prostora je oko 35 metara. Za razliku od 802.11a ovaj standard radi na frekvencijama od 2.4GHz koje su besplatne za korištenje. Na ovaj način je smanjena cijena samih uređaja za 802.11b umrežavanje.

802.11g

Logično je bilo da sljedeći standard uzme najbolje od ova dva prijašnja standarda što je i napravljeno u standardu 802.11g. Ovaj standard ima brzinu prijenosa od 54Mbps i domet unutar zatvorenog prostora oko 35 metara. Ovaj standard radi na frekvenciji od 2.4GHz te su i sami uređaji mnogo jeftiniji i samim time dostupniji malim korisnicima. Zbog svih prednosti 802.11g je postao najpopularniji Wi-Fi (Wireless Fidelity) standard. Skoro svi ureðaji koje danas možete kupiti podržavaju ovaj standard.

802.11n

Ovo je najnoviji standard na kojemu radi IEEE. Trebao bi biti završen unutar 2009. godine. 802.11n u sebi nosi novu tehnologiju nazvanu multiple-input multiple-output ili MIMO koja koristi više prijenosnih kanala po svakom uređaju. Ovo omogučava više "puteva" za podatke po jednom uređaju. Da bi bilo lakše zamisliti reći ćemo da ako koristimo tri odašiljača i dva prijemnika (što je standardna konfiguracija) možemo postići brzinu od 248Mbps. Još nije postignuta gigabitna WLAN mreža, ali sigurno možemo gledati video visoke kvalitete bez problema. Domet ovog standarda je oko 70 metara što je duplo više od 802.11g. Zbog velike brzine i skoro duplo većeg dometa neki proizvođači već sad nude uređaje koji rade na ovoj tehnologiji. Oni se baziraju na dopunjenom standardu 802.11n koju je IEEE izdao 2007. godine. Standard još nije donesen pa kupovina ovih uređaja nije preporučljiva jer je moguće da neće raditi sa uređajima koji će biti napravljeni iza donošenja standarda.