Uvod u XML

Skraćenica XML dolazi od eXtensible Markup Language. To je strukturirani jezik koji je standardiziran od strane W3C organizacije. XML nije nikakva nova zamjena za HTML kako neki govore. Čak i ne služe u iste svrhe. HTML prikazuje podatke dok XML sadrži podatke. XML je jedna baza podataka u kojoj podaci imaju način zapisa i svoju strukturu. Upravo taj standardizirani zapis nam omogućava da pročitamo i prikazujemo podatke iz XML-a. Pomoću XML-a možemo lako zapisati i prenositi podatke te iste te podatke možemo napraviti lako čitljivima i razumljivima.

U HTML-u su definirani tagovi od W3C koje možemo koristiti za pravljenje HTML dokumenata. Takvi standardni tagovi ne postoje u XML-u. Ovdje svaki korisnik može definirati svoje tagove, dodjeljivati im imena, atribute itd. Za pravljenje XML dokumenta dovoljno je da imate bilo koji uređivač teksta kao što je Notepad. Evo primjera koda jednog XML dokumenta sa našim vlastitim tagovima:

Kopirajte ovaj kod u Notepad i sačuvajte kao tutorijali.xml. Prvi red je deklaracija XML dokumenta u koju upišemo verziju XML standarda te skupinu znakova koju koristimo. Ovo svaki XML dokument mora imati. U sljedećoj linije definiramo root element, tj. tag unutar kojega se nalaze svi ostali elementi. U našem kodu to je <tutorijali>.

Postoje i neka pravila za XML koja se moraju poštovati. Svaki tag koji otvorite morate zatvoriti. Znaci pravilno napisan podatak izgleda ovako:

Nepravilan bi bio ako ne zatvorite tag i to izgleda ovako:

XML tagovi su Case Sensitive, tj. razlikuju se nazivi napisani malim i velikim slovima. Dobit će te poruku o grešci ako napravite ovaj zapis:

XML je veoma jednostavna struktura za čuvanje podataka. Dopušta jednostavnu manipulaciju podacima i njihov prikaz kao što ćemo vidjeti kasnije. Potrebno je da obratite pažnju na pravila prilikom pisanja XML dokumenata da bi se podaci mogli pravilno čitati kasnije.